| Sažetak (hrvatski) | Encyclopaediae seu orbis disciplinarnm, tam sacrarnm, quam prophanarum Epistemon ustvari je prva rasprava-dijalog u zbirci koja se obično citira pod navedenim naslovom. S izmijenjenim naslovom (Epistemonis eatholiei liber Primius) i malim tekstovnim izmjenama objavio je Skalić tu raspravu i u katoličkom razdoblju. Sadržajno se ta rasprava- dijalog poklapa s posljednjom raspravom u zbirci Encomium scientiamm (kako Eneyclopaediae ... Basileae 1559, tako i Epistemonis eatholici lib. 1-15, Coloniae 1571). Obje zbirke, dakle, započinje i završava Skalić pregledom znanosti. Postoje, međutim, i sadržajne razlike. U Enciklopediji i Epistemonis eatholiei lib. 1. daje Skalić diferenciran prikaz različitih filozofskih učenja, koja svodi na jedno istinito govorenje o stvarima, te osim prikaza teoloških teza (protestantskih i katoličkih) uključuje i svojstven kabalistički sistem teza koje interpretira kao simboličku filozofiju. U jednoj drugoj zbirci iz katoličkog razdoblja (MisceUaneorum de rerum caussis et successibus, Coloniae, 1570) međutim, u dva kratka napisa: 1. De oratione anaeritica i 2. De anacrisi, quid et quam late pateat - koji se referiraju na Enciklopediju i brane je od objekcija - određuje Skalić filozofsko istraživanje kao nešto istovremeno i božansko i ljudsko i imenuje ga kao anakrisis. Ima više određenja za άνάκρισις - ali u osnovi to je jedinstvo znanosti i metode koje započinje invokacijom Jednog-Trojednog Boga, ali se istovremeno posreduje ljudskim djelovanjem. U tom se smislu anakrisis ukazuje kao nešto paradoksalno. U horizontu Božje svomoći sve filozofske interpretacije važe kao ujedno moguće - ali ne nedostaje svijest o paradoksalnosti te ideje. |
| Sažetak (engleski) | Encyclopaediae seu orbis disciplinarum, tam sacrarum, quam prophanarum, Epistemon is actually the first treatise-dialog of the anthology that is usually cited under the above title. With a different title (Epistemonis catholici liher Primus) and with slight alterations ofthe text, Skalić published the treatise during his Catholic period as well. The subject-matter of the treatise-dialog (both Encyclopaediae ... , Basileae 1559 and Epistemonis catholici lih. 1-15, Coloniae 1571) matches the final treatise of the Encomium scientiarum antho-
10gy. Skalić thus begins and ends both anthologies with a survey of science. There are, nevertheless, certain differences. In the Encyclopaediae and Epistemonis catholici lib. 1 Skalić gives a detailed account of various philosophical doctrines, reducing them to a single true expression of things, outlines Protestant and catholic theological theses, and includes a characteristic cabalistic system of theses that he interprets as symbolic philosophy. However, in two short paragraphs - De ora/ione anacritica and De anacrisi, quid et quam latepateat, that both refer to the Encyclopaediae and defend it from objections - of another anthology (Miscellaneorum de rerum caussis et successibus .. , Coloniae 1570) from his Catholic period, Skalić describes philosophical research as something both divine and
human, calling it anacrisis. There are several definitions of anacrisis - but it is basically a
unity of science and method, beginning with an invocation of the One-Trinitarian God, that
is also mediated by human action. In this sense,anacrisis becoms paradoxical. In the context
of divine omnipotence, ali the philosophical interpretations are possible - yet there is no
lack of awareness that the nature of the idea is paradoxical. |
