Sažetak (hrvatski) | Frane Petrić na latinski je preveo i 1583. tiskao Komentare Metafizike za koje se danas smatra da nisu autentično Filoponovo djelo, nego se njihov autor u literaturi naziva (Pseudo-)Filoponom. Petrić ih je, unatoč početnim dvojbama, smatrao autentično Filoponovim.
U članku se izlaže i tumači Petrićeva recepcija (Pseudo-)Filopona na osnovi dvaju citata iz Petrićeva prijevoda Filoponovih Komentara Metafizike, na temelju jednog citata Filopona iz trećeg sveska Peripatetičkih rasprava Frane Petrića i jednog citata iz transliteriranog teksta bečkoga rukopisa. Ključna riječ koje se ponavlja u tim citatima je prilog simbolički (symbolice). Tom riječju (Pseudo-)Filopon izlaže da su pitagorovci na simbolički način govorili o brojevima kao počelima stvarī. U članku
se pokazuje da se takav stav o pitagorovcima može naći i u djelima koja se pripisuju autentičnom Filoponu.
U članku se također iznose spoznaje stečene tijekom postupka transliteracije bečkog rukopisa Cod. Phil. gr. 189 koji sadržava grčki izvornik (Pseudo-)Filoponova Komentara Aristotelove Metafizike. Na listovima 26r–125r nalazi se tekst Aristotelove Metafizike. Od 26r do 46v proteže se tekst 1. knjige (Α). U Hungerovu kataloškom opisu navodi se da ispred f. 32 nedostaje jedan list, ali bez gubitka teksta.
Zatim se navodi da ispred f. 47 nedostaje jedan list na kojem je izgubljen tekst, ali se ne daje identifikacija. Smatramo da iz oskudnih ostataka otrgnutog lista možemo identificirati izgubljeni tekst i s priličnom sigurnošću zaključiti da se radi o početku 5. knjige Aristotelove Metafizike (Ε). Od 47r do 49v nalazi se Aristotelova knjiga α’ ἔλαττον, 6. knjiga (Ζ) počinje na 50r, 7. knjiga (Η) na 71r, 8. knjiga (Θ) na 74v, 9. knjiga (Ι) na 80v, 10. knjiga (Κ) na 87v, 11. knjiga (Λ) na 98r, 12. knjiga (Μ) na 107r i naposljetku 13. knjiga (Ν) počinje na listu 118r i proteže se do 125r.
Od 125v do 129v u katalogu je identificiran Komentar Aristotelova djela De lineis insecabilibus Georgija Pakimera. Na listovima od 130r do 213v nalazi se Komentar na Aristotelovu Metafiziku Ivana Filopona naslovljen Ἐξήγησις τῶν μετὰ τὰ φυσικὰ Ἀριστοτέλους. Opis rukopisa u katalogu donosi početne i završne riječi cjelokupnog Filoponova teksta, bez navođenja na kojim se listovima nalaze počeci komentara na pojedine knjige. Nakon uvida u rukopis možemo definirati raspored (Pseudo-)Filoponovih komentara. Komentar na 1. knjigu (Α) nalazimo na listovima 130r–131r. Uspoređujući grčki tekst rukopisa s tiskanim Petrićevim prijevodom vidimo da je grčki tekst te knjige djelomičan. Izostavljeni su zatim komentari na α’ ἔλαττον, kao i komentari na 2. (Β), 3. (Γ), 4. (Δ) i 5. knjigu (Ε) Aristotelove Metafizike.
Rukopis se na 131v–140r, dakle očito bez gubitka teksta, nastavlja (Pseudo-)Filoponovim komentarom na 6. knjigu (Ζ) Metafizike. Taj smo dio teksta (130r-140r) transliterirali u cijelosti. Na 141r nalazimo zatim (Pseudo-)Filoponov komentar na 7. knjigu (Η), na 146r počinje komentar na 8. knjigu (Θ), na 154r na 9. knjigu (Ι), na 166v na 10. knjigu (Κ), na 174r na 11. knjigu (Λ), na 183v na 12. knjigu (Μ) te na 201v na 13. knjigu (Ν) Aristotelove Metafizike.
Usporedbom grčkoga teksta rukopisa Cod. Phil. gr. 189 s Petrićevim prijevodom, objavljenim u djelu Ioannis Philoponi enarratio in omnes Aristotelis libros, quos Metaphysica appellant. Eam Franciscus Patricius de Graeca, Latinam fecerat (Ferrariae: Ex Typographia Dominici Mammarelli, 1583), utvrdili smo da je grčki tekst djelomičan. Usporedba transliteriranoga teksta iz bečkoga rukopisa s izdanjem Petrićeva latinskog prijevoda otkrila je pojedine razlike između grčkoga rukopisa i objavljenoga latinskog teksta. One su u nekim slučajevima očito posljedica pogrešno pročitanog rukopisa Petrićeva latinskog prijevoda koji je slagaru poslužio kao predložak za tiskano izdanje. U nekim drugim slučajevima te su razlike uzrokovane tradicijom grčkog teksta, to jest razlikama između ovog transliteriranog rukopisa i onog rukopisa koji je Petriću poslužio kao predložak za njegov prijevod na latinski.
Napominjemo da je transliteracija ovoga grčkog rukopisa bila izvanredno iskustvo. Danas se nažalost rijetko poseže za grčkim rukopisima i rijetko se dobiva prilika za obavljanje takvog posla. Ovaj je rukopis zbog obilja tahigrafskih znakova bio poseban izazov. Naravno da nam je od neprocjenjive važnosti u počecima bio Petrićev tiskani latinski prijevod, koji je do kraja rada na rukopisu ostao važan čimbenik kontrole. |
Sažetak (engleski) | In 1583 Frane Petrić translated into Latin and published the Commentaries on Metaphysics, today generally regarded not to be Philoponus’s authentic work, the author of which is in literature referred to as (Pseudo-)Philoponus. Despite certain initial doubts, Petrić, however, had no doubt about its authenticity.
The paper examines and interprets Petrić’s reception of (Pseudo-)Philoponus on the basis of two quotations from Petrić’s translation of Philoponus’s Commentaries on Metaphysics, one quotation of Philoponus from the third volume of Petrić’s Discussiones peripateticae, and one quotation from the transliterated text of the Vienna manuscript. The key word that repeats in these quotations is adverb symbolically (symbolice). By using this word, (Pseudo-)Philoponus explains that the Pythagoreans in a symbolic way spoke of numbers as the principles of things. The paper shows that a similar position on Pythagoreans may also be found in the works attributed to the authentic Philoponus.
The paper also highlights the findings discovered during the process of the transliteration of the Vienna manuscript Cod. Phil. gr. 189, which contains the Greek original of (Pseudo-)Philoponus’s Commentary on Aristotle’s Metaphysics. The leaves 26r–125r contain the text of Aristotle’s Metaphysics. The text of Book 1 (A) runs from 26r to 46v. According to Hunger’s catalogue, the leaf preceding f. 32 is missing, but not the text. Further, the leaf preceding f. 47 is missing together with the text, no identification being given. We believe that on the basis of the scarce fragments of the torn out leaf we will be able to identify the missing text and conclude with fair exactitude that it is the beginning of Book 5 (Ε) of Aristotle’s Metaphysics. From 47r to 49v runs Aristotle’s book α’ ἔλαττον, Book 6 (Ζ) starts on 50r, Book 7 (Η) on 71r, Book 8 (Θ) on 74v, Book 9 (Ι) on 80v, Book 10 (Κ) on 87v, Book 11
(Λ) on 98r, Book 12 (Μ) on 107r and finally, Book 13 (Ν) starts on the leaf 118r and runs until 125r.
From 125v to 129v the catalogue identifies the Commentary of Aristotle’s work De lineis insecabilibus by George Pachymeres. The leaves 130r to 213v contain the Commentary on Aristotle’s Metaphysics by John Philoponus entitled Ἐξήγησις τῶν μετὰ τὰ φυσικὰ Ἀριστοτέλους. The catalogue description includes the introductory and closing words of Philoponus’s entire text, failing to cite the leaves which contain the openings to the commentaries on the particular books. Having obtained an insight into the manuscript, we are able to define the order of (Pseudo-) Philoponus’s commentaries. The commentary on Book 1 (Α) has been found on the leaves 130r-131r. By comparing the Greek text of the manuscript with Petrić’s printed translation, we realise that the Greek text of this book is partial. Further omitted are the commentaries on α’ ἔλαττον, as well as the commentaries on Book 2 (Β), 3 (Γ), 4 (Δ) and Book 5 (Ε) of Aristotle’s Metaphysics.
On 131v-140r the manuscript, evidently with no text omitted, continues with (Pseudo-) Philoponus’s commentary on Book 6 (Ζ) of the Metaphysics. This part of the text (130r-140r) we have transliterated in full. On 141r we find (Pseudo-)Philoponus’s commentary on Book 7 (Η), on 146r starts the commentary on Book 8 (Θ), on 154r on Book 9 (Ι), on 166v on Book 10 (Κ), on 174r on Book 11 (Λ), on 183v on Book 12 (Μ), and on 201v on Book 13 (Ν) of Aristotle’s Metaphysics.
By comparing the Greek text of the manuscript Cod. Phil. gr. 189 with Petrić’s translation, published in the work Ioannis Philoponi enarratio in omnes Aristotelis libros, quos Metaphysica appellant. Eam Franciscus Patricius de Graeca, Latinam fecerat (Ferrariae: Ex Typographia Dominici Mammarelli, 1583), we have established that the Greek text is partial. A comparison between the transliterated text of the Vienna manuscript and the edition of Petrić’s Latin translation has revealed certain discrepancies between the Greek manuscript and the published Latin text. At some points they are evidently the result of the misreading of the manuscript of Petrić’s Latin translation, which the typographer used as basis for the printed edition. At some other points these discrepancies may be ascribed to the tradition of the Greek text–that is, differences between this transliterated manuscript and the manuscript that Petrić used as basis for his translation into Latin.
It should be noted that the transliteration of this Greek manuscript has been an invaluable experience. Regrettably, today Greek manuscripts rarely come into scholarly focus and it is not often that one may be given a chance similar to this. The fact that this manuscript abounds in tachygraphic marks has been a challenge itself. Indeed, Petrić’s printed translation in Latin has been equally invaluable throughout our work on the manuscript as an important standard of comparison. |