| Sažetak (hrvatski) | Koncem 16. i sredinom 17. stoljeća dvojica hrvatskih filozofa svjetske reputacije pišu djela s naslovom »peripatetičke rasprave«, Točnije, Frane Petrić piše peripatetičke »discussiones«, Dubrovčanin »disputationes«.
No, i u jednom i u drugom slučaju radi se o preradbi peripatetičke filozofije. Jedan je od dvojice filozofa pritom deklarirani, i u sveukupnoj sekundarnoj literaturi navođen kao izraziti predstavnik (neo )platoničke struje mišljenja dok je drugi poznat i priznat kao »ortodoksni aristotelovac«. U tekstu je provedena poredbena analiza njihovih rasprava s posebnim osvrtom na njihove interpretacije Aristotelove koncepcije materije. Pritom od interesa nije bio samo uvid u specifičnost njihovih osobnih stavova, već i uvid u specifičnost pristupa i interpretacije Aristotelove filozofije upravo s obzirom na pripadnost različitim strujama mišljenja u jednom momentu duhovne povijesti Zapada, u kojem je ta pripadnost, prema nekim povijesnofilozofijskim prosudbama,još uvijek presudna za kvalificiranje određenog mislioca »naprednim« ili »konzervativnim«. Uobičajilo se, naime, pri određivanju razdoblja renesanse, kojemu zapravo obojica pripadaju, inauguriranje »novog« dovoditi u neposrednu svezu sa smjenjivanjem na Aristotelovoj filozofiji utemeljene slike svijeta. U poredbenoj analizi »Peripatetičkih rasprava« dvojice mislilaca radi se, dakle, zapravo o rasvjetljavanju jednog značajnog segmenta povijesti aristotelizma.
U zaključnom dijelu teksta iznijete su specifičnosti ovih dviju interpretacija Aristotelove filozofije, odnosno jednog problema što ga ona tematizira, pri čemu su do izražaja došle, bez obzira na neka približavanja u stavovima, razlike uvjetovane različitim polazištima dvojice mislilaca, što su u najtješnjoj svezi sa specifičnom filozofijskom tradicijom i opredjeljenjima, kojima Petrić i Dubrovčanin pripadaju. |
| Sažetak (engleski) | There are two treatises entitled »Peripatetic Discussions« written by Croatian philosophers of world-wide reputation. More precisely, Frane Petrić wrote the peripatetic »discussiones« near the end of the sixteenth century and Juraj Dubrovčanin wrote his »disputationes« in the mid-seventeenth century.
Both treatises deal with peripatetic philosophy. One of the two philosophers was a declarred representative of (Neo-)Platonic philosophy - and described as such in the secondary literature - while the other one was known and acknowledged as an »orthodox Aristotelian«. The paper compares the two treatises with particular emphasis on respective interpretations of Aristotle's concept of matter, analyzing the specific characteristics of the authors' views as well as the characteristics of the respective approaches to and interpretations of Aristotle's philosophy in view of the authors' adherence to different philosophies in a period of Western spiritual history, where this adherence, according to certain historical analyses, is still crucial in qualifying a certain thinker »progressive« or »conservative«. That is, in the definitions of the Renaissance period it has become common practice to directly connect the inauguration of the »new« with abandoning the view of the world based on Aristotle's philosophy. Therefore, the comparative analysis of the two thinkers' »Peripatetic Discussions« actually expounds an important segment of the history of Aristotelism.
The final part of the paper presents the specific characteristics of the two respective interpretations of Aristotle's philosophy, that is, one of its problems, emphasizing the differences caused by the two philosophers' differing starting points – regardless of certain similarites - in close connection with Petrić's and Dubrovčanin's specific philosophical traditions and respective commitments. |
