U knjizi se propituje podrijetlo i smisao prvenstva oka i gledanja pred ostalim osjetilima te zajedno s tim uloga procesa vizualizacije za pamćenje, spoznavanje i mišljenje. U kritičkom dijalogu sa suvremenim pokušajima rehabilitacije akroamatskog mišljenja, a zatim i s Gadamerovom hermeneutikom i Aristotelovom analizom procesa spoznavanja otvaraju se mogući izgledi za mijenu biti mišljenja, koje bi za razliku od metafizičke tradicije i njezine epistemologije snažniji oslonac i poticaj tražilo u govoru i slušanju te u pojačanom osjećaju za muzičke komponente govora, prvenstveno ritam i melodiju.