U radu razmatram filozofijsku poziciju Alberta Bazale, za koju predlažem obuhvatan naziv »umjereni iracionalizam«. Naime, nastojim pokazati kako je Bazala za »metalogički korijen filozofije« koristio različite izraze, pa se time nameću i nazivi različiti od »voluntarističkog aktivizma«, kako se običava nazivati stajalište tog filozofa. Isto tako, tvrdim da je njegov projekt primarno negativan, u smislu da mu je cilj prije svega pružiti otpor isključivo intelektualističkom poimanju svijesti i svijeta. Kako bih opravdao umjerenost Bazalina iracionalizma, upućujem na mjesta na kojim Bazala ističe ulogu i nužnost razuma i logike u filozofijskoj i znanstvenoj spoznaji. Pritom ipak naglašavam kako se za Bazalu u osnovi sveg duhovnog života nalaze izvanrazumski faktori, bez kojih čovjeku zapravo i nema autentične egzistencije. Bazalinu umjerenost u iracionalizmu potkrepljujem i usporedbom njegove filozofije s onom L. E. J. Brouwera, osnivača matematičkog intuicionizma. Tvrdim kako se Bazalino stajalište dade jasno distingvirati od Brouwerova, pri čem je potonji kudikamo radikalniji u svom otporu razumu. Cilj je rada doprinijeti blagonaklonijem poimanju iracionalizma i pokazati kako otpor intelektualnom ne mora nužno značiti sumanutost ili proizvoljnost, već naprotiv, da može predstavljati i koherentnu, ali i živu, životnu i životvornu poziciju, čega je primjer upravo Bazalina filozofija.