| Sažetak (hrvatski) | U članku se izlažu Gučetićeve teze o materiji, kako propadljivih stvari, tako i nebeskog kruga – prema njegovoj knjizi: Commentaria in Sermonem Averrois de substantia Orbis, Venetiis 1580. Bitna razlika između materije propadljivih stvari i neba sastoji se, po Gučetiću, u tome što je materija propadljivih stvari izvorno, tj. prije bilo kakve forme neodređeno trodimenzionalna i time kvantitativno određena, tjelesna, dok je, naprotiv, materija nebeskog kruga (i tu se javljaju poteškoće pri formulacijama) biće po sebi, nije potencijalna, nije izvorno kvantitet i dimenzionalna, nego je supstancija. Sva ta određenja materije nebeskog kruga stoje u funkciji određenja mogućnosti beskonačnog, pravilnog, kružnog gibanja nebeskog kruga i time u funkciji određenja mogućnosti primjene matematike u izračunavanju i predviđanju putanja nebeskih tijela. Konačna teza koja, tako mi se čini, treba utemeljiti mogućnost primjene matematike u astronomiji, tj. obrazložiti razloge pravilnosti kretanja nebeskog kruga, sastoji se u konstataciji da je nebeska materija izvorno neprostorna, nedimenzionalna supstancija ili, u usporedbi s materijom ostalih tjelesnih supstancija, neki minimum tjelesnosti. |
| Sažetak (engleski) | The paper expounds Gučetić’s theses on matter of both the perishable things and the celestial orb, according to his book Commentaria in sermonem Averrois de substantia Orbis, Venetiis 1580. The essential difference between the matters of the perishable things and of the heaven, respectively, according to Gučetić, is that the matter of the perishable things is originally – that is, before any form is introduced – in an indefinite manner three-dimensional and thus quantitatively determined, corporeal; while, on the other hand, the matter of the celestial orb (and this is where difficulties with formulations arise) is a being in itself, it is not potential, not originally dimensional, it is a substance. The function of all these definitions of the matter of the celestial orb is defining the possibility of an infinite, orderly, circular motion of the firmament, and thus defining the possibility of applying mathematics in the calculation and prediction of the orbits of celestial bodies. The ultimate thesis, which is, I believe, intended to establish the possibility of the use of mathematics in astronomy, that is, to explain the causes of the orderly fashion of the motion of the celestial orb, consists of the constatation that the celestial matter is originally a non-spatial, non-dimensional substance, or, in comparison with the matter of other corporeal substances, a minimum of corporeity. |
