U članku ispitujemo učinke negativnih automatskih misli na autonomiju osoba koje pate od depresije. U prva dva dijela pokazujemo da učinci upućuju ili na manjak kompetencije kod pacijenata s depresijom za pružanje informiranog pristanka ili na manjkavost samog testa kompetencije. Ovo potkrepljujemo štetnim učincima negativnih automatskih misli na autonomiju pacijenta. Pod njihovim utjecajem, pacijenti su iracionalno skloni negativnim predviđanjima koja ih odvraćaju od dostupnih i njima poželjnih opcija. U trećem dijelu tvrdimo da je dopustivo navoditi odlučivanje pacijenata ka započinjanju terapije i razmatramo koje su metode za to moralno najprikladnije. Konkretno, ispitujemo sljedeće metode: izravne preporuke, pozivanje na pacijentove vrijednosti, pozivanje na društvene norme, uokvirivanje sadržaja (tzv. “framing”), poticaje, prijetnje i obmane. Također raspravljamo o tome koliko je moralno poželjno da pacijenti s depresijom prepuste odlučivanje liječniku ili da donose odluke zajedno s njime.