| Abstract (croatian) | Intencija je ovoga teksta pokazati da, ako se dva dijaloga, Dijalog o ljepoti i Dijalog o ljubavi iz 1581. godine, čiji je pisac Nikola Vitkov Gučetić, čitaju upravo onako kako je pisac zamislio, to jest platonski, onda se na te dijaloge može gledati kao na tekstove u kojima su iznesena filozofska razmišljanja autorica-sugovornica, Maruše Gundulić i Cvijete Zuzorić. S pomoću hermeneutičkog principa, koji dopušta da je u povijesti filozofije bilo značajnih filozofkinja i omogućuje nam dublje razumijevanje pisma-poslanice koju je Maruša Gundulić napisala u obranu Cvijete Zuzorić, pa in extenso svih žena, 1582. godine, a objavila 1584. godine i, u revidiranoj verziji, 1585. godine kao uvodni tekst u dijalog Razgovori o Aristotelovoj Meteorologici Nikole Gučetića, možemo konačno razumjeti širinu duha bračnog para Gučetić-Gundulić koji se odvažio na performativan čin bez premca za ono vrijeme: to da muževljev tekst bude objavljen pod egidom ženinog uvoda. Naposljetku, s pomoću istoga hermeneutičkog principa i pomno čitajući tragove razasute u tekstu Dijaloga o ljepoti i Dijaloga o ljubavi, zaključujemo kako na Marušu Gundulić smijemo gledati kao na »ženskog Sokrata« u tim dijalozima. Postulirajući razlikovanje između »pisca« i »autora« na tragu standardnog razumijevanja Platonovih ranih, tzv. sokratskih dijaloga, ništa nas ne priječi da misli i argumente, koje je Nikola Gučetić zapisao u tim dijalozima, i koje iznosi dijaloški lik Maruše Gundulić doista razumijemo kao filozofska razmišljanja i argumentaciju Maruše Gundulić, povijesne osobe i filozofkinje, a ne tek fiktivnog lika u dijalozima. |
| Abstract (english) | The intention of this text is to show that if the two dialogues, the Dialogue on Beauty (Dialogo della bellezza) and the Dialogue on Love (Dialogo d’amore) from 1581, written by Nikola Vitkov Gučetić (Nicolò Vito di Gozze), are read exactly as the writer intended, that is, “in Platonic spirit,” then these texts can be understood as a display of the philosophical thoughts and arguments of the interlocutors, that is Maruša Gundulić (Maria Gondola) and Cvijeta Zuzorić (Fiore Zuzzori). Such an understanding of the text is supported by a feminist approach to the history of philosophy; the “feminist” here does not denote an ideological commitment, but a project that aims to show that there have been women philosophers in history. This hermeneutic key allows us a deeper understanding of the letter-epistle written by Maruša Gundulić in defense of Cvijeta Zuzorić, and in extenso all women, in 1582, and published in 1584 and, in a revised version, in 1585. It testifies about the open-mindedness and progressiveness of the Gučetić-Gundulić couple in the context of their time: they dared to a thitherto unprecedented performative act – to publish husband’s text under the auspices of wife’s introduction.
Finally, using the same hermeneutic key and carefully reading the traces scattered in the text of the Dialogue on Beauty and the Dialogue on Love, we conclude that the role of Maruša Gundulić in these dialogues can be understood as the one of a “female Socrates.” Postulating the distinction between “writer” and “author” based on the standard interpretation of Plato’s early, so-called Socratic dialogues, we see no reason not to suppose that the thoughts and arguments, which Nikola Gučetić wrote in these dialogues as proclaimed by the dialogue character Maruša Gundulić are indeed authored by Maruša Gundulić, the historical person and a woman philosopher. |
